Kako se osloboditi brige
Danas razgovaramo o brizi i nervozi. Briga je gubljenje vremena, zato se zapitajte: da li vam je briga ikad pomogla? Briga može da vas uništi, možete se razboleti, čini vas nervoznim, krade vam vreme. Brinemo o juče i krademo sebi danas. Briga se događa danas, ali je uvek o sutra ili juče, zato moramo verovati Bogu i živeti dan za danom. Izreke 15: 15 Nemojte biti depresivni, negativni ili nervozni, jer je to od zla. Kad živimo u bolu, gubimo vreme, jer nam to donosi nespokoj, jer očekujemo nešto loše stalno, ili se bojimo da će se nešto loše desiti, pre nego što se desi. Većinu svog života sam provela u pretnji, tako sam se osećala, jer sam stalno čekala iduću nevolju. Tako sam živela, jer sam tako naučena: da budem nesrećna i očekujem zlo. Imala sam mnogo razočarenja, mnogo promašaja, pa sam zato živela u strahu. Prevrtala sam očima i kad telefon zazvoni, jer sam se plašila loših vesti. Bojimo se da očekujemo nešto dobro, jer mislimo da na taj način sebe štitimo razočarenja, ali, ja ću radije očekivati nešto dobro makar ga i ne dobila, nego provesti vreme u negativnom iščekivanju, i opet ne dobila ništa. Ako ništa dobro ne očekujem, svakako se ništa dobro neće desiti. Đavo želi da očekujemo loše, jer su očekivanja deo naše vere. Biblija nas poziva da očekujemo dobro. Ako imate neki problem, i čekate na Boga, onda čekate puni entuzijazma, bez obzira na ishod. Ne sedite negde brinući se i govoreći negativno, dopuštajući đavolu da vas voza strahom. Očekujte najbolje, proboj svakog momenta, dobre vesti. Svako jutro kad se probudim, kažem Gospodu:“Danas očekujem dobre vesti“, jer pozitivno razmišljanje hrani naše kosti. Ne mogu da dočekam da vidim dobro, koje nam Bog daje. Mi smo roditelji, većina nas, i znamo i sami kako uživamo kad obradujemo svoju decu, zar ne? Ne sedimo po ceo dan razmišljajući kako ćemo ih povrediti, poniziti, učiniti ih mizernim. Planiramo dobre stvari za svoju decu, tako i Bog sa nama. Ima puno iznenađenja i blagoslova, On želi da s radošću iščekujemo blagoslov od Njega. Neki ljudi čekaju samo zlo, imaju prazne živote i u pozadini čekaju negativnosti. Kad ih pitam šta očekuju od Boga, kažu ne znam. Ja bih rekla:“ Očekujem da me Bog blagoslovi, da imam mudrosti, da mi govori, da me vodi, u iščekivanja sam na ostvarenje blagoslova na koji dugo čekam!“ Mi ne znamo kad će se proboj desiti, a možda je to baš danas! Danas Isus prolazi! Bez nade se naše srce razboli, nikad nemojte prestati da se nadate. Ako ne očekujete nešto dobro sa stavom da ćete to dobiti, đavo će se igrati. Efežanima 3: 20 Bog može da uradi stvari koje i ne očekujemo od Njega. Jutros sam se spremala i imala sam taj ružan, ružan osećaj da će se nešto loše desiti. Tako sam odrastala. Nikad nisam znala kad ću dobiti šamar, ili psovku, ili bilo šta negativno. Jedan dan bih bila srećna i dobra, idući dan bih bila nesrećna. Živela sam s nestabilnim ljudima, tako da je lako upasti u osećaj straha, iščekujući nešto loše. Odlučila sam, tog momenta, da ne želim tako da živim. Što više verujemo Bogu, Bog će nas više štiti dok ga čekamo da dođe po nas. Svi imamo problema, možda ne dobijamo ono što nam treba, ali, ako verujemo Bogu, On će dodati sve na naše potrebe. Moramo verovati Bogu za ono što nam treba, ne ljudima. Nekad očekujemo objašnjenje ili bilo šta od ljudi, za koje smo mislili da nas nikad neće izdati ili povrediti, ali i oni sami kubure sa svojim problemima, zato ne treba očekivati od ljudi, nego od Boga. Ustala sam to jutro s tim lošim osećajem pa sam rekla Bogu:“Šta je ovo? Celo život sam provela razmišljajući na ovaj način!“ Nešto kasnije sam, moleći se, shvatila da nam đavo imputira te negativne misli, ali mi ne moramo da ih prihvatimo. Ako nam neko ponudi otrov, ne znači da ga trebamo popiti. Moj otrov je moja prošlost, s kojom se nisam potpuno rastala. Ako znaš da imaš problem s lošim mislima, onda glasno citiraj Božiju Reč. Šta je jače od toga? U Bibliji ima mnogo ohrabrujućih stvari s kojima možemo da razbijemo te negativnosti. Moramo prestati da zazivamo negativnosti, nego da prihvatimo ono dobro što Bog ima za nas. Nemojte ponavljati glasno negativne misli, nego glasno izgovarajte ono što Božija Reč piše. Koliko sam puta čula da ljudi kažu.“Đavo mi je rekao!“ Ako znaš da je lažov, zašto to ponavljaš i gubiš vreme na tako nešto? Mi smo odgovorni za svoje misli, ne moramo msiliti na sve što nam se imputira. Naš razum mora biti obnovljen Božijom Rečju. Vi niste kanta za smeće, nemojte dopustiti da se smeće gomila u vašoj glavi. Nekad sam u stanju da se vratim na mnogo godina unazad, pa se iznerviram zbog toga. Onda, kad se to desi, počnem da slavim Boga i izgovaram stihove, jer je to jedini način da pobedimo negativnosti. Mi tako priznajemo Boga, a đavola nervira kad mu propovedamo. Jovan 14: 27 Mir je tako divan blagoslov od Boga, mir razuma. Briga je mučenje, a znam da svi imamo nešto za brigu ako želimo da brinemo, a poenta je da od toga nemamo ništa. Miran život počinje s mirnim razumom. Nemojte samo želeti da imate mir, nego ga živite. Odlučite da ćete ga živeti. Želeti nešto ne znači da će se i ostvariti, nego morate raditi na tome, mir treba da bude prioritet u vašem životu. Isus nas u ovom stihu poziva da budemo odgovorni. Ako se i iznervirate, možete se smiriti. Nije tačno da ne možete i smešno mi je kad neko kaže: ne mogu da se smirim. Trenirajte sebe u tome. Iz početka neće biti odmah, ali će se vremenom poboljšati. Pazite šta govorite, Isus kaže da ne dopuštamo sebi da budemo negativni i živčani. Šta bi se desilo: vi kod kuće, koljete se s mužem i ja vam zakucam na vrata tog momenta. Kako bi ste reagovali? Iste sekunde biste se smirili i počeli da se ponašate „sveto“. Sekundu pre toga ste vrištali na muža i decu. Kako se ponašamo iza zatvorenih vrata, Bogu je mnogo bitnije, od toga, kako se ponašate u crkvi. Nemojte misliti da niko ne zna kako se ponašamo iza zatvorenih vrata, Bog zna. Moramo živeti u tom otkrovenju da Bog sve vidi i ništa mu ne promakne. Ne dopustite sebi da budete kukavice, nervozni, zabrinuti i nestabilni. Briga se desi nakon misli punih straha. Zašto mi brinemo? Znamo da ne možemo rešiti problem, a odgovor je samo u Bogu. Strah je onaj koji donosi razočarenje. Briga je strah da se stvari neće desiti onako kako smo zamislili. Mi odlučujemo da ćemo imati mir i da nećemo brinuti. Mi smo pod milošću Božijom, i mi ne moramo živeti pod prokletstvom. Kad se pokajemo od greha, Bog nam oduzima i grižu savesti glede tih grehova. Zato nema potrebe da vas rastužuje nešto što ste mu već predali. To vas samo sprečava da očekujete blagoslove u životu. Blagoslovi nisu namenjeni samo onima koji su odrasli sa srebrnom kašikom u ustima. Zar briga nije laka zamka za sve nas? Na žalost, jeste. Živimo u vremenu kad se posao lako izgubi, ne moramo se plašiti stalno za sve oko sebe i svoj posao, zato što svet tako kaže, jer za nas i za njih ne važe ista pravila. Samo trebamo verovati Bogu, jer ako i ostanemo bez ovog posla, Bog će nam dati bolji. Mi ne znamo kad će se desiti zadnja vremena, ali verujem da nas je Bog pripremio na sve što nas čeka. Ništa nećemo dočekati nespremni, ali, ne smemo da očekujemo loše u našoj budućnosti. Nikako. Mi smo Njegova deca i On nas neće ostaviti na cedilu. Zato moramo paziti o čemu mislimo, da li se brinemo za ono za šta se i svet brine. Mi smo stanovnici drugog sveta koji pripada Bogu, gde vlada Duh Sveti, mir i radost. Ako se ne suočite s lažima sotone, svaki put ćete upasti u istu zamku kao i svet. Nemojte se prilagođavati ovom svetu. Bog kaže da će srca ljudi biti preplašena u zadnjim danima. Istina je, nama se serviraju samo strahote, dosta je da uključimo vesti. Đavo hoće da stalno brinemo i budemo uplašeni. Ako ne možete pogledati vesti i ne brinuti kasnije, nemojte ih gledati. Naučila sam da ne mogu i da se molim i da brinem, ili da se molim, pa brinem. Neka vaš izbor bude samo molitva, jednostavna molitva. Bog čeka da ga pozovete, on je Gospodin i Džentlmen, i nigde ne odlazi silom. Prevela: Biljana Tasić Knežević














