Voleti svoj život – I
Pokušaću da vam objasnim kako možete ostaviti svoje nesigurnosti iza sebe, i kako možete uživati u životu koji je Bog osmislio za vas.
Danas govorimo o tome kako treba voleti sebe i svoj život. Bog je ljubav i sve oko Njega je ljubav. U Bibliji kaže da treba voleti Boga svim srcem, i suseda kao same sebe. Bog želi da volimo svoje živote, a ja sam prošla kroz fazu kad ništa nisam volela ili bar većinu toga. Pretpostavljam da je većina vas prošla isto, ili ovog momenta nešto ne voli.
Možda ne volite svoj posao? Mnogo ljudi ne voli svoje poslove, svoje kuće, susede, kuću, kola, prijatelje, mnogo toga ne vole u vezi sebe i svog života. Bitno je da budeš u miru sa sobom, jer ti si sve što imaš i od sebe ne možeš pobeći. Meni je vrlo neugodno da provedem 2 sata s nekim koga ne volim, a zamislite kako je nekom ko ne voli sebe: ceo svoj život provesti s nekim koga ne voliš. Gde god se okreneš – tu si. Religija je ljudima dala ideju da na sebe treba gledaju kao da su ništa, a to dovodi do mnogih problema. Bila sam na putu u drugu državu, nacija koja ima 14 različitih religija, zajedno s crnom magijom. Pokušala sam da i tim ljudima prenesem ovo što pričam vama, nije lako, jer kako ćeš voleti nekog drugog ako ne voliš samog sebe? Kako možeš dati ono što nemaš? Nikako. Postanemo hrišćani, uče nas da volimo ljude, a ne da volimo sebe, da budemo fini s drugima, a nismo prema sebi. Trudimo se da budemo dobri, a često padamo jer imamo neki problem iznutra, tj. nemamo dobar odnos sa sobom. Ljudi često ni ne razmišljaju o tome. Biblija priča o odnosima mnogo: odnos s Bogom, odnos sa sobom i odnos s drugima. Tim ljudima tamo sam pričala o pravednosti i milosti, pa sam im rekla: morate voleti sebe! To je izgledalo kao da sam se zakucala u betonski zid pa sam pokušala još jednom: ja volim sebe! Opet taj zid! Svi koji su došli sa mnom su to osetili. Ljudi nisu imali otvoreno srce za tu poruku, jer naša su srca kao plodna zemlja, samo je pitanje da li smo otvoreni ili ne. Shvatila sam da je ova poruka o tome da trebaju voleti sebi, potpuno inostrana za njih, jer je religija okupirala čitav njihov razum i srce da nisu mogli da shvate. Ti ljudi imaju tako lošu sliku o sebi, tako se malo cene, da ta poruka ne ulazi u njih. Verujem da Božija Reč može da slomi taj zid i da će naučiti ko su oni u Hristu. Ljudi ne shvataju milost. Da, mi grešimo i to stalno, ali moramo gledati sebe kroz Hrista, morate znati ko ste u Hristu. Nigde u Bibliji ne piše da mislite ružno o sebi. Istina je da piše, da nije uredu gledati na druge s visine, ali nigde, ali baš nigde ne piše da ne volite sebe, da se stidite sebe. Ljudi su bolesni od nesigurnosti, epidemija je ove bolesti. Ljudi pokušavaju na sve moguće načine da to kompenzuju: da imam završenu neku drugu školu bila bih bolja, kad bih imala drugačiji posao bila bih bolja, da imam više novca bolje bih se osećala u vezi sebe, da sam udata za nekog drugog... i tako dalje. Vrlo smo zauzeti činjenicom da impresioniramo jedni drugi. Treba nam dobar odnos sa sobom, treba biti siguran. Đavo mrzi kad propovedam o milosti, jer iako si hrišćanin, želi da se udaraš po glavi od muke, da ti nedostaje samopouzdanje, da mrziš sebe, da se prezireš, da živiš u krivici i strahu. Ako nemaš sapomouzdanja ništa nećeš raditi za Boga. Počnite da volite svoj život, imate samo ovaj jedan, ponavljanja nema.
Ja sam veći deo svog života provela u takvom stanju, nisam bila srećna ko sam i gde sam, jer sam htela da budem neko drugi i negde drugo. Istina, moramo imati snove i želje, jer nismo kreirani da živimo monotono, ali je velika razlika između toga da nešto želimo ili stremimo ka nečemu od toga da mrzimo sebe, da mrzimo svoj život i sve ono što mi jesmo ili nismo. Moramo raditi na sebi, ali se u sred svega toga izgubimo, tako da se toliko fokusiramo na ono što će doći da ne možemo uživati ono što se dešava danas. Ljudi rade kao ludi, ubijaju se od posla a ne uživaju. Ulove se na sve to da ništa više ne vide kako treba.
Jednom sam propovedala na konferenciji za lidere, pa sam pozvala sve njih koji ne uživaju u svojoj službi ( to su bili propovednici, vrlo poznati ), da se molimo za njih. Bio je kraj službe pa sam mislila da ću se pomoliti za „nekoliko“ njih i otići kući. Ostala sam satima tamo, stotine tih vođa je izašlo da se molimo za njih. Nisam mogla da verujem. Pitala sam: što radite to što radite ako ne uživate u tome? Promenite posao.
Naučite da volite svoj život tamo gde ste, jer ako to ne uradite trošite ovaj dan uzalud.
Jovan 5: 40
Često čujemo da nekom ko je smoren od života i obaveza, i ko izgleda kao da su mu sve lađe potonule kažu:“Daj bre, nađi si život!“ To je fraza, ljudi to često ponavljaju, ali znate ljudi mogu imati život ali ne i pravi život. Isus je došao da bismo imali puninu života – život kakav ima i Bog, a Bog gore na nebu baš i nema loših dana i srećan je.
Moramo naučiti kako da živimo s Duhom pre nego s telom, jer je nedostatak radosti u stvari pogled na život i kako razmišljaš. Ako razmisljaš telesno, bićeš mizerna, a ako razmišljaš Duhom, bićeš puna života.
Rimljanima 8: 6
To je preispitivanje bez Duha, nemojte provoditi vreme razmišljajući, pokušavajući da nađete krivca, odgovor, jer to je smrt. Tako kaže ovde. Razmišljanje telesno je smrt. Donosi mizeriju. Razmišljanje Duhom je mir i radost, tako da ja odlučujem da li ću bit isrećna zavisno od toga s čim razmišljam: ili ću biti nesrećna zbog onog čega nemam, ili ću biti srećna zbog onog što imam?! Mogu da gledam na to šta drugi imaju, a ja nemam, i mogu biti mizerna, ili mogu reći:“Bože ono što nemam ti ćeš mi dodati ako je to dobro za mene. Nema potrebe da se pored s drugima!“
Sve zavisi s koje strane gledamo na stvari.
Ma koliko misliš da ti je loše u životu, nije ni blizu loše kako je moglo da bude! Šta god da ti se trenutno događa u životu nije ni upola strašno u poređenju s onim što se nekom događa. Istina je da mi u stvari vidimo samo dobre strane nečijeg života: koliko puta idu na godišnji, kako izgledaju u javnosti, kako im je predivno dete... ali, mi ne znamo šta se zapravo odigrava iza zatvorenih vrata u životu tih ljudi, nemamo pravu sliku, samo onu koji smo sami, iz svojih kompleksa najčešće, kreirali. Svako ima nešto svoje oko čega se bori, nešto što im je teško, neki problem. Danas popodne sam dobila mail od osobe koja je imala malu žurku samosažaljenja kroz mail, ništa nije valjalo, sve je bilo loše, ništa nije štimalo. Nazvala sam ja i rekla joj:“Da si išla tamo gde sam ja bila prošle nedelje, volela bi svoj život i uživala u njemu. Provela asm dane s ljudima koji kopaju po smeću, piju prljavu vodu, nemaju struju, obuću prave od starih, plastičnih flaša!“ Nakon svega toga sam bila zahvalna za kupatilo koje imam, za tekuću i čistu vodu koju mogu da koristim. Ne volimo to što imamo, a ne razmišljamo o tome da bismo mogli biti na gorem mestu. Umorna sam od kukača. Koliko se vas stalno žali na svoju decu? Ne sviđa vam se to što ste dobili, a u stvari imate ono što ste sami izgradili. Propovedamo toj deci kako treba i kako ne treba, a prvi se ne držimo svoje reči, neuredni smo, nedosledni i ne dajemo im dobar primer. Nemojte se žaliti na svoju decu. Molite se za njih, manje ih kritikujte a više ih volite. Ne znate koliko ste dobri, i nemojte se više žaliti na sve oko sebe jer nema smisla. Sve to kukanje je u stvari gubljenje vremena. Boga vaše tužbaljke te vrste ne dotiču. Jedan od razloga zašto su ljudi nesrećni sa svim je igubljeni fokus. Ne znaju šta im je cilj.
Pogledajte stvari iz drugog ugla.
Nismo na zemlji da zaradimo što više novca, da budemo prvi u svemu, da budemo najuspešniji i najpoznatiji, da izgledamo najbolje, ovde smo da uberemo plodove, budemo poslušni Bogu, da volimo Boga, volimo ljude i uživamo putovanje. Isus je umro da bismo uživali svoje živote. Greh je, ozbiljan greh da kukate i žalite se a Isus je umro da uživate svoj život. Živite u konstantnom grehu, pa kad se pitate:“Gde ja to grešim? Kako nikako da se stvari pomere!?“ Eto vam odgovara.
On je patio na krstu da bismo uživali svoj život, pa makar zbog toga ( „makar“) uživajte svoje živote.
Želim da vas ohrabrim da živite svoje živote u poslušnosti, tako da će vam On biti na prvom mestu u svemu, a sve ostalo će doći na svoje mesto. Tako ćemo biti zadovoljni svojim životima.
Psalm 84: 10














