Suočavanje s optužiteljem – I
Da li možda znate koje je najčešće oružje koje đavo koristi protiv nas? Čak i ako znate odgovor, da li znate kako da ga koristite? Da li vam se desio ( nekada ) jedan od onih dana kad od ranog jutra ne znate šta vam je jer ne možete prestati da mislite ružno o drugim ljudima? Pitaš se: zašto misliš tako, a i dalje razmišljaš i ti ljudi počinju ozbiljno da vas živciraju. Đavo voli da napada, i nikad ne znate kad će, ali, prvo mesto napada je razum, zato morate paziti šta mislite, jer ako ne pazite, đavo će trovati vaš razum i vaš duhovni život. Ljudi imaju ozbiljne probleme na ovom polju. Đavo je lažac i koristi destruktivne misli da nas maltretira. Pre svega, đavo voli da nam oslabi veru, a koristiće patnju da nam je oslabi: napadaće naše telo, našu decu, naš posao, sve što može. Zato moramo voditi računa o sebi. Znate, mi smo lenji da radimo ispravne stvari sve dok se nešto loše ne desi, zašto čekati? Đavo želi da upravlja nama, njegova meta je naša volja. Mi imamo Duha Svetog ( naš vodič, savest, intuicija, naša komunikacija s Bogom ), imamo dušu: emocije, volja i razum; imamo i telo, naravno. Čak i ako nam je Duh u dobrom stanju, jer smo očišćenji, možete imati ispravno srce, ali i dalje možete živeti s nesređenom dušom, razumom i voljom. Vaše emocije isto. Da bi iz Duha moglo sve da zaživi, moramo raditi i na svojoj duši, da se isceli, sabere i oduzme. Mnogi ljudi imaju mnogo potencijala, mogli bi mnooooogo toga da urade sa svojim životima služeći Bogu, ali ništa od toga ne postižu jer nisu radili na svojoj duši ( nazovimo to emotivnom inteligencijom – rad na sebi: emocijama, načinu razmišljanja, izgradnji stavova i samopoštovanja ). Jevrejima 4: 12 - 12 Jer je živa reč Božija, i jaka, i oštrija od svakog mača oštrog s obe strane, i prolazi tja do rastavljanja i duše i duha, i zglavaka i mozga, i sudi mislima i pomislima srca. Samo Božija Reč može da razdeli dušu i Duha, zašto? Zato što naša duša govori kakvi smo, Duh Sveti govori kakav je Bog. Duša govori šta mi mislimo, šta osećamo, ko smo mi uopšte. Govori nam šta mi hoćemo, a ne šta Bog hoće. Ako želimo da razmišljamo, osećamo i ponašamo se Hristoliko, onda moramo dopustiti Božijoj Reči da bude najrpvija stvar u našem životu ( reč najprvija u našem jeziku ne postoji ). Bez obzira na to šta ja osećam, Božija Reč i dalje govori istinu: ja ne osećam da sam dobra, Bog kaže da jesam jer je Hrist u meni. Ja ne osećam da imam ljubav, Bog kaže da imam jer je Hrist u meni. Ja ne osećam da je moja budućnost dobra, ona jeste, jer Bog tako kaže. Ljudi stalno govore o tome kako se osećaju, a pitam se nekad: da li mi služimo Boga Boga ili Boga Emocija! Trebalo bi da više poštujemo Božiju reč od onog što mi osećamo, hoćemo i želimo. Kad dopustite emocijama na glasaju, znate da ste na putu ka dole. Đavo će koristiti vaše emocije da vas odvede dalje od Božije volje. Pre nekoliko meseci sam bila na putu. Dugom putu. Četrdeset sati je trajao let. Jedva sam se prilagođavala na vremenske promene. Taman mislim da jesam, ispostavi se da nisam. Poremetio mi se bioritam potpuno. Nisam dobro spavala, nisam dobro jela ( a verovatno svi znate kako izgledate i ponašate se kad ste nenaspavani, ja nisam od onih koji to dobro podnose). Pitali su me da li sam uzbuđena zbog tog puta? A ja to nisam bila, no bila sam posvećena tom putu. Odlučila sam da služim Bogu, odlučila se da radim na tom putu i to je to. Znam kakav je ovo život, to putovanje nije bilo: super, idem da se provedem, nego: super, idem da radim. Ranije sam se uzbuđivala do koske zbog nekog puta, odem tamo, doživim tu vremensku razliku ( džet leg ), ošamutim se i onda više nema tog uzbuđenja. Zato se više ne uzbuđujem. Usput, na putu do destinacije mi je pozlilo, sat nakon ulaska u avion. Mislila sam da ću umreti od povraćanja i bolova. I ne, to ne znači da nisam volela Boga, da mi srce nije bilo ok, jednostavno sam radila i živela iznad toga kako se osećam. Radije ću se družiti s onima koji su odani nego s onima koji se oduševljavaju mnome, jer oduševljenje pre ili kasnije ispari, a odanost ostaje. Zato mnogo brakova propadne, jer se „uzbuđuju, zaljubljuju, oduševljavaju“, a kad to sve prođe, onda shvate s kim su se oženili i udali. Ako ste 10 godina u braku, i muž vam se vrati s posla, sigurno se ne naježite od sreće što ga vidite, ali, nadam se da je vaš brak mnogo, mnogo dublji i stabilniji od toga da se ježite od sreće kad vam se partner pojavi. Dejv i ja smo 42 godine u braku, mi smo posvećeni jedno drugom. Đavo voli da nas kontroliše, pa nam plasira laži. Ako podlegnemo lažima, te laži počinju da utiču na naše emocije, a ako počnemo da živimo po emocijama, a emocije utiču na odluke, tako nastaje frka. Đavo želi da ne ovisimo o Božijoj volji, želi da radimo svoje stvari i želi da budemo pasivni, što znači da ne odlučujemo koristeći svoju volju, nego odlučujemo na osnovu onoga što osećamo, stihijski ili na osnovu onoga što mi mislimio da je ispravno. To je danas veliki problem: postali smo lenji. Iznerviramo se kad nam ne radi lift, pa moramo dva sprata da se popnemo. Postanemo nestrpljivi ako nam internet ne radi dobro, pa treba 45 sekundi da se restartuje. Navučeni smo na te brze stvari, ali morate shvatiti, da ako želite da budete uspešni Hrišćani treba vam volja, snaga i neodustajanje. Hrišćanin ne sme da bude vođen emocijama. Ne kažem da je pogrešno imati emocije, da ne možemo uživati u emocijama, na koncu: Boga slavimo emocijama, emocije su ok, ali dok ne preuzmu kormilo, dok ne mogu da nas vode. Često ne možemo uticati kako ćemo se osećati, emocije neće same od sebe otići, ali MI MORAMO NAUČITI KAKO DA SE NOSIMO S NJIMA, KAKO DA UPRAVLJAMO EMOCIJAMA, A NE ONE NAS/NAMA. Veliki je progres kad osećate sve te pogrešne stvari ali birate da koristite svoju volju da uradite ispravnu stvar. To je snaga nad đavolom, to je snaga jer ga tako držimo podalje. Ne znači da će on zauvek pobeći. Poenta je u tome da kad nas napada ne počnemo da se ponašamo kao on. Nekad davno sam mislila da ako se dobro izvežbam u veri, đavo me više neće dirati, ali mi je Bog onda otvorio oči:“Đavo neće prestati da te maltretira, ali sam ti JA dao snagu da se u tim momentima ne ponašaš kao on!“ Treba da se ponašamo kao Bog kad smo u problemu. Emotivni ljudi prave ozbiljne greške, žive po tome kako osećaju, donose odluke po emocijama i završe neposlušni Bogu. Ljubav je najveća tema u Reči a tako je malo ima ima u crkvi danas. Crkva nije socijalni klub gde idemo da se zabavljamo: imamo super slavljenje, lepo se družimo, postoje momenti kad moramo čuti jake poruke i hraniti se. Nemojte u crkvu po desert samo, jedite i povrće i meso. Nije crkva mesto gde se samo grljakamo i glumatamo i govorimo jedni drugima kako se mnooog volimo, a onda nas brat ili sestra zamole da ih povezemo kući, nama to bude teško jer Bože moj nije nam usput! Ljubav na delu... Ljubav nije emocija, nego volja. Nešto što radim ciljano, ti sama biraš da hodaš u ljubavi. Neko može da te nervira i bude ti odbojan a da se ti i dalje ponašaš u ljubavi, jer ljubav je akcija, dela, ne emocije. Ponašaš se prema tim ljudima kako treba, bez obzira na to kako se osećaš. Bogu je bitno kako se mi ponašamo prema ljudima, naročito s onima koji nisu fini s nama, koji su nas povredili ili koji nam jednostavno „idu na živce.“ Božija Reč kaže da se ljubav oblači – to znači doneti odluku da ćemo se ponašati u ljubavi. To je duhovno oblačanje u punom smislu te reči: obucite strpljenje, ljubaznost. Kološani 3: 14 - 14 A svrh svega toga obucite se u ljubav, koja je sveza savršenstva. Pre nego što izađete iz kuće donesite odluku da ćete biti strpljivi i da ćete se ponašati kako bi se Hrist ponašao na vašem mestu. Šta mi radimo? Pasivni smo, mrzi nas da se molimo, maštarimo o pogrešnim stvarima, nervira nas što nema parkinga, živčani smo pa širimo živčanost. Juče mi je jedan lik na putu do ovde pokazao srednji prst. Ranije bih se ljutila, ali danas? Ne. Meni je žao takvih ljudi koji nemaju strpljenja i gube nerve zbog svega. Svet je eksplozivan, samo čekam kad će pod tim pritiskom da puknu. Žive po emocijama, rade šta hoće, ne razmišljaju o Bogu, ne donose odluke mudre, kupuju na sve strane, a onda su ljuti što nemaju para i što su dužni. Halo, ljudi? Probudite se! Nije tvoj šef kriv zbog toga što si se nakupovala gluposti koje ti ni ne trebaju ali ih neko drugi isto ima pa moraš i ti? Ne moramo da kupimo sve što nam padne na pamet! Kad vas vode emocije... nije dobro. Moramo naučiti kako da obučemo ljubav. Biblija kaže da se ne obavezujemo dok ne napravimo predračun, ili, drugima rečima: kako će biti kad prestanem da se oduševljavam, kad to nešto ili neko neće više biti novi/o? Znate, neverovatno je kako nam ideje o nekom ili nečem budu nerealne. Na primer, ljudi žele da rade kod nas, jako žele, i onda ih zaposlimo ( kad nam neko treba ) i onda se oni oduševe što rade kod nas. Svaki dan ( u početku ), kad dođu na posao izgledaju kao da su došli u nebo direktno i misle da će sa mnom svaki dan po malo da ćaskaju, a ja gotovo nikad nisam u kancelariji. I onda se razočaraju: kakav je to centar Džojs Majer, a ta Džojs nikad nije tu. Pa brate slatki Džojs ide da radi, a i tebi bi bilo bolje da radiš jer dolaziš na posao da radiš ne da pijemo kafu. Drugim rečima, ljudi su imali ideju, zamisao, kako izgleda raditi kod nas: u stvari, mislilu da se kod nas ne radi. A to nije slučaj. Ne možeš da se udaš za nekog samo zato što ti se sviđa tog momenta. Moraš da se preispitaš da li je to to, isto je i sa poslom i svim ostalim. Moraš da misliš i na dane kad ti se taj posao neće sviđati, kad postaneš umorna od toga što svaki dan radiš jedno te isto. Emocije stvaraju probleme. Nema duhovne zrelosti ako živimo po emocijama. Možete osećati da ćete nekog da ošamarite, što ne znači da ćete to i uraditi. Biblija kaže: Jakov 4: 7 - 7 Pokorite se, dakle, Bogu a protivite se đavolu i pobeći će od vas. Negativne emocije dolaze od sotone, što znači da mi imamo snagu, da možemo da im se odupremo. Luka 10: 19 - 19 Evo vam dajem vlast da stajete na zmije i na skorpije i na svaku silu neprijateljsku, i ništa vam neće nauditi. Bog nam je dao snagu, mi smo mnogo iznad đavola. Imamo mnogo više snage od đavola jer Hrist živi u nama, samo, moramo naučiti da prepoznamo neprijatelja. Što ga pre spoznamo, pre ćemo živeti pobedničkim životom. Prevela: Biljana Tasić Knežević














