Ne vrti se svet oko mene
Jeste se ikad zapitali zašto nas Isus poziva da budemo prvo sluge? Evo zašto je bitno misliti na druge! Da li ste svesni da sebičnost vodi u mizernost, a kad smo mi mizerni onda i druge vodimo tamo. Često toga nismo ni svesni, što je tužno. Predpostavljam da je ovo vaša omiljena tema? Sumnjam, jer niko ne voli da se propoveda na temu: umiranje sebi. Da li iskreno možete reći: ne vrti se svet oko mene? Jovan 12: 24 Interesantno počinje: uveravam vas... što će reći: budite sigurni u ovo što vam govorim! U sledećem stihu kaže: ako volite svoj život, izgubićete ga, a ako ga mrzite, dobićete život. Ne misli na to da zaista mrzimo sebe i svoj život, idući okolo i ponavljajući ovu negativnu frazu. Ne. On ovde govori o priroitetima, tj. ne možemo više voleti svoj život od Boga, ne možemo slaviti šta hoćemo, ne možemo voleti sebe više nego Boga, niti naše planove. Ova poruka je zanimljiva onima koji su potpuno posvećeni Bogu, ako vam smeta ova tema, onda još niste sazreli. Ljudi koji shvataju da moraju prevazići „slatka JA“ shvataju važnost života. Kad govorimo o umiranju sebi, ne znači da poričeš sebe i svako zadovoljstvo u životu. Bitan je balans. Umreti sebi ne znači da ništa ne radiš za sebe, ne paziš na sebe. Jedno je voleti sebe, drugo je biti zaljubljen u sebe. Bog te voli, visoka je cena plaćena za tebe, zato moraš investirati u svoje zdravlje i crkvu koju ti je dao. Ako želiš da budeš zdrava, treba će novca, vremena i drugih investicija. Isus je umro da uživamo u životu, želi da se smejemo i uživamo, Bog želi da imamo dobre materijalne stvari, ali Bog kaže:“Tražite prvo carstvo, ostalo ću vam ja dodati!“ Znate, Boga ne zanima puno koliko imate ( uslovno rečeno ), sve dok vaš imetak ne smeta vašem odnosu s Bogom. Nedavno su me pitali u jednom intervuju, da li Bog želi da ljudi budu bogati? Rekla sam da neću odgovoriti na to pitanje, jer šta god da kažem, neko će se naljutiti, ali evo šta sam rekla:“ Bog želi da svako od nas ima ono što nas ne odvlači od Njega, i ono što nas ne čini oholim prema drugima!“ Biblija piše da nam Bog želi prosperitet u materijalinom smislu isto koliko nam želi prosperitet u Duhovnom smislu, drugim rečim: koliko ste duhovno zreli, toliko želim da imate sve što možete podneti, tako da Bog ostane na prvom mestu. Umreti sebi se često spominje u Bibliji. Umreti sebi znači balans, da sve možemo uraditi dok smo izbalansirani, ali čim preterujemo, đavo će nas iskorištavati. Ako jedete puno slatkiša, imaćete problem sa zdravljem. Ne dajte đavolu da vas gađa, skačući iz zadnjeg reda da vas primeti. To bi bilo glupo. Bilo bi pogrešno da ne vodimo računa o sebi, s druge strane, svet nas bombarduje reklamama, porukama koje poručuju: ja/ti si centar svog sveta: ti zaslužuješ to da kupiš, bez obzira da li to sebi možeš da priuštiš. Biblija nas nigde ne uči da mi za sebe sami privređujemo, svojom snagom, da se sami brinemo za sebe i smišljamo načine kako da živimo. Ne. Biblija kaže da se oslonimo na Njega, a On će voditi računa o nama. Apostol Pavle kaže da svaki dan umire sebi, zato mislim da je to proces koji nikad ne prestaje. Ne kaže on da svaki dan umre fizički, nego da svaki dan preda svoj život Bogu kako bi živeo po Njegovoj volji, i, kako mu je bitnije da čini Božiju volju, više od bilo čega drugog. To znači da svakog dana kad treba sebi kažemo NE, i kad treba kažemo DA. Šta je mudar odgovor na iskušenje? Reći NE iskušenju! Možete lupiti nogom o pod i reći: NE! Praktična strana umiranja sebi je, recimo, reputacija. Isusa nije bilo briga za reputaciju, jer On je znao zbog čega je na zemlji, znao je svoj cilj postojanja, i zbog toga što je bio svestan čiji je, NIJE HTEO, NIJE IMAO VREMENA DA RAZMIŠLJA O TOME ŠTA DRUGI MISLE O NJEMU! PROSTO GA TO NIJE BILO BRIGA. Ako vam je jako bitno šta drugi misle o vama, đavo će namincati veliki broj ljudi koji će vas kritikovati, osuđivati, prosuđivati, i mnogo ljudi koji će vam poručivati verbalno ili neverbalno: ako to i to uradiš, odbaciću te! A ti moraš da kažeš: ako me odbaciš zbog Njega, preživeću, jer je Bog na mojoj strani. Ovo je jako bitno. Postoje ljudi koji su navučeni na potvrđivanje drugih ljudi. Šta znači biti navučen/ovisan o tome da nas drugi potvrđuju? Ako ja ne znam ko sam i ne mogu da budem srećna zbog toga što je neko nešto rekao ili nije rekao, primetio ili nije primetio, onda sam ja ovisnik takvih potvrđivanja. Ne mogu da imam dobar dan zato što me ti nisi potvrdila? To znači da ću ja menjati svoje planove kako bih dobila potvrdu od tebe, a to opet znači da ja naćeu biti srećna, jer ću uvek raditi ono što drugi žele, a ne ono što je zaista potrebno. Zašto? Zato što me brine šta će drugi reći! Istina je da većina ljudi o vama uopšte ni ne misle, nemaju vremena za to. To je gorka istina. Toliko brinemo šta drugi ljudi misle o nama, a oni u stvari misle na sebe pre nego na tebe. Galaćani 1: 10 Pavle kaže: kad bih brinuo o tome šta će drugi misliti i šta misle, nikad ne bih bio Isusov sledbenik. Eto, to je Pavle rekao. Zato, moraš da promeniš svoj način razmišljanja. Ako zaista, zaista želiš da služiš Bogu, onda ćeš prolaziti kroz vremena kad baš i nećeš biti popularna, ali, ako si u stanju da napustiš te ljude zbog toga što služiš Bogu, Bog će ti dati druge ljude s kojima ćeš u stvari biti kao porodica. Svi služimo pod jednim Imenom, imamo jednu Glavu, a to je On. Osoba koja uvek želi da bude samo kako ona hoće vam nije prijatelj. Ako morate da sedite tamo gde ta osoba želi, idete gde ta osoba želi, živite kako ona želi ... ta vam osoba nije prijatelj. Pravi prijatelj daje slobodu onom drugom. Ako dopustiš ljudima da te manipulišu, igraš igrice s ljudima kako bi te prihvatili, onda to nije to! Znate, u početku su te igrice „slatke“, igrate po njihovim pravila, potvrđujete ih, slušate njihove negativnosti, mazite ih po glavi, oblačite se po njihovim pravilima, međutim, pre ili kasnije to dokundiše. Dosadi. Dojadi. I čovek shvati:“Ja želim da budem ja, ne da budem vi!“ No, do tada ćete možda biti ovisni o svemu tamo, jer iako ćeš znati da je sve to loše, jedan deo tebe će jako želeti da bude negde, da pripada nekom. Svi ti ljudi koji vas drže podalje od Boga će ti na kraju pokazati da im do tebe i nije stalo, nego da su te koristili za spostveno zadovoljstvo. Kad me je Gospod, pre mnogo godina, pozvao da mu služim, desilo se mnogo nejasnih stvari: izbacili su me iz crkve, prestali da se druže sa mnom, pričali o meni mnogo ružnih stvari. A? Kakvo svedočanstvo? U ono vreme mi nije zvučalo dobro i nisam se dobro osećala. Kasnije uvek dođe sve na svoje, i evo me, tu, pred vama. Prošla sam kroz takav period da ljudi nisu bili dovoljno hrabri da sa mnom pojedu ručak, jer su se plašili da ih neko ne vidi sa mnom, jer sam napravila mali korak iz svog religioznog brodića. I znate šta je još interesantno? Kad nam ljudi kažu, mi im verujemo, srozamo se kad nam neko nešto negativno kaže i brže bolje poverujemo u to, a kad nam Bog govori, kažemo: pa ne znam, videću, možda! Neverovatno je koliko dopuštamo ljudima da utiču na naš život! Neverovatno nešto! Zar ne shvatate šta sve ti i Bog možete postići kad vas ljudi ostave na miru? Meni su govorili:“Ne možeš ti propovedati jer si žena!“ Onda sam to rekla Bogu, a Bog mi je rekao:“Misliš da ne znam da si žena????“ Bilo je teško biti tako ostavljen, bilo je teško da odvozim decu u školu, jer su išla u hrišćansku školu koja je pripadala crkvi iz koje sam bila izbačena. Svaki dan sam sretala te ljude koji su pričali iza mojih leđa, ali eto. Morala sam doneti odluku da ću više brinuti o tome šta Bog kaže, ili šta kažu ljudi. Da li ću se klanjati ljudima, ili Bogu. Svaka osoba koja sledi Hrista će imati nevolje. To piše:“Svako ko krene za mnom, biće proganjan!“ Znam, ne vole ljudi ovo da čuju, ali, ako me je Bog pozvao da propovedam, onda želim da pričam o istini koja se retko spominje. Da, Bog želi da pojedemo desert služenja Njemu, ali moramo pre toga pojesti i povrće i meso. Ovo je realnost što vam pričam jer sam to prošla ja i mnogi koje poznajem, a ako vi to ne znate, ako vam niko ne kaže, kad počnete da prolazite ovakve situacije mislićete da ste ludi, da vam nešto fali. Ovako, znajući sve ovo, kad vam se to bude dešavalo, znaćete da je to proces kroz koji vas Gospod provodi. I svaki taj proces ima svoje početak i kraj, jer idete kroz to! Išla sam kroz poplave i nisam se udavila, išla kroz vatru, a nisam se opekla. Budite oni koji neće odustati. Nemojte biti oni koji se osećaju dobro samo onda kad im neko kaže:“E sad nam se sviđaš!“ U to vreme nisam imala nikog, a danas? Ne mogu da stignem da odem na ručak sa svima onima koji me vole i koje volim. Znajte: Bog je onaj koji nagrađuje, i nakon svake takve situacije, Bog će vas nagraditi jer ste bili poslušni. Jevrejima 11: 6 To je obećanje. Bog nas nagrađuje. Bog nagrađuje. Kad prolazite kroz teška vremena, recite sebi:“Bog će me nagraditi!“ Samo nastavite napred! Sećam se, jednom sam rekla Bogu:“Jao bre ne mogu više. Dosta mi je više nevolja. Je l' ima neko drugi s kim bi mogao da radiš? Što si navr'o na mene? Šta sad ja da radim? Više nemam snage!“ A Bog mi je rekao:“Samo ti nastavi, i ništa ne brini!“ Samo moramo hodati – NAPRED. Korak po korak. Ako osetiš da više ne možeš, onda zastani za kratko, samo nemoj ići nazad. Nikako. Umreti sebi ne znači da nećeš imati život, nećeš imati ništa i nigde nećeš ići, umreti znači: neću gubiti radost zbog toga što neko nešto misli ili ne misli, neću izgubiti radost ako me neko ogovara. Kad umremo dajemo račun Bogu, a ne ljudima, zato je bitnije šta On misli, a ne šta ljudi misle. Moramo se pokoriti božijem planu i Njegovom savršenom vremenu. Prepustiti se Njemu potpuno, prepustimo kormilo Bogu ne pokušavajući da mu pomognemo. Samo se prepustimo i služimo mu. Mislite li da je moguće živeti nesebičnim životom? Kroz Hrista možemo živeti nesebičnim životom. Prevela: Biljana Tasić Knežević
II Korinćanima 5: 15














