Odmorite svoju dušu
Da li znate šta znači uću u odmor Gospodnji? Naučite kako da živite u miru umesto u brizi i anksioznosti. Postoji lek za stres, a to je odmor Gospodnji, ne odmor od posla, ne, odmor u Njemu bez obzira na to ko i šta nas okružuje. Ovu službu mogu da vodim dok mi se duša odmora ili mogu da se nerviram, učinim i sebe i drugime mizernim. To znači da ću naučiti da verujem i odmaram se u Njemu. Kad je Bog završio posao sedmog dana, odlučio je da se odmori. U Jevrejima kaže da oni koji mu veruju, ulaze u Njegov mir. Život pun stresa je jednak bolestima, raznoraznim. Stres utiče na brakove i sve odnose, jer ljudi ne znaju da se odmore. Danas ćemo pričati o četiri reči koje sigurno svi poznajete a to su: SEDI, USTANI, HODAJ I TRČI. Sesti znači ući u Božiji odmor. Stati ( ustati ) znači stati ( ustati ) protiv đavola, hodaj znači hodati s Bogom a trčati znači trčati našu trku da pobedimo. Isaija 40 kaže da trčimo i ne brinemo, hodamo i ne padamo. Interesantna stvar u vezi ovih reči je vezana za decu. Moj unuk je počeo da puzi a sad čekamo da prohoda. Upravo uči i da sedi stabilno, kasnije će početi da hoda, a još kasnije će znati i da trči. Beba ne ustane iz kolevke i počne da trči po kući. Ne, beba ima svoj ciklus razvoja. Prolazi kroz razne faze. Evo šta ja mislim: problem nastaje kad preskačemo stepenice, kad preskačemo faze. Mnogi ljudi, hrišćani, to rade: preskaču, oni trče kad im nije vreme, trče ispred Boga, ispred svega i tako sebi stvaraju nepotrebni stres i probleme. Trče a još nisu naučili da sede. Sve to piše u Reči. Kad me je Bog pozvao u službu, sve sam htela od jednom, jer nisam znala da uđem u Božiji odmor i to me je zamalo ubilo. Ako ne možete da radite posao za Boga u miru, onda nešto nije dobro. Imate problem u braku? Molite se i uđute u Njegov odmor. Ako On kaže da tu ostaneš, On to kaže s razlogom. Kad smo se Dejv i ja uzeli, bila sam užasna. Ne znam kako me je podneo, ali je znao da mora ostati sa mnom. On je uživao u svom životu ma koliko sam se trudila da ga učinim nesrećnim. Nesrećni ljudi to rade: čine druge ljudima nesrećnim jer su i sami takvi, a problem je u tome što su mnogi ljudi ko zavisnici pa lako upadnu u taj začarani krug. Bog želi da budemo mirni, živimo i radimo, dok nam je duša na odmoru. Želi da nas vidi mirne, kako kuliramo, jer smo SIGURNI da On radi svoj posao.Uživamo svoj život i onda kad nije sve savršeno. Pošto sam ja Njegovo dete On vodi računa o stvarima. Jedna od stvari koja me je izluđivala kod Dejva je da nisam mogla da ga učinim nesrećnim, a znate šta se posle desilo? Počela sam jako da želim da budem kao Dejv. Mi treba da propovedamo Isusa ali i da ga pokažemo, ako samo propovedamo i nemamo stabilnosti, ako ga ne živimo, onda nam je sve džaba. Bog želi da nas promeni a nakon 32 godine s Njim, trčim, jer sam osposobljena za trku i nema pritiska, a kad pogledam kalendar mog života pitam se kako sam još živa? Niko to ne može bez Boga, a ja nisam stresirana: vežbam, jedem zdravo, uživamo u braku, imam unuke i usput radim po svetu. Ne zna kako se to sve može, ali On može. Pre nego što sam sve ovo znala, imala sam hiljadu puta više stresa spremajući se za biblijski čas jednom sedmično, nego danas, kad propovedam pred hiljadama ljudi. Mene je to pokopavalo jer nisam volela ljude, nervirali su me, svakom sam nalazila manu, nerviralo me što su neki prehladni, drugi super haj, nerviralo me što koriste moj toaletni papir a nikad se ne ponude da kupe, prljali su mi kuću i stvarno mi išli na živce. Ako želite, svaki dan možete naći po sto stvari koje vas mogu nervirati. S njima sam imala mnogo više stresa nego danas kad svuda po svetu propovedamo, imamo kancelarije na sve strane itd.... Jevrejima 10: 11 – 13 Koliko smo puta pročitali u Bibliji da Isus sedi s desne strane Bogu i kako sad sedi na nebu. U Čemu je poenta? Uradio je ono na šta je bio pozvan a sad sedi s Božije desne strane i gleda kako Otac radi svoj deo. Znate li vi šta sve Bog radi? Rotira zemlju, daje nam dan i noć, isceljuje, pazi na nas, vodi računa o tome da svi imamo dovoljno krvi i da ta krv stigne na svoje mesto, hrani ljude, pokreće svet, nauku, sve... Znate li vi koliko je Bog zauzet? Pa ipak, ne trčka gore po nebu kao muva bez glave i brine i kuka i histeriše. Neki od nas treba da sednu i odmore svoj mozak, emocije i volju, jer konstantno idu protiv vetrenjača pokušavajući da rade stvari koje može samo Bog: samo Bog može da promeni svet, može da promeni ljude koji nas iritiraju, da nam drugi posao i sve što nam treba. A taman kad sednemo jer smo na odmoru, đavo nam sedne na život: šta ćeš sad, šta ćeš sad? A mi mu kažemo: ništa, na odmoru sam. Dobra vest je: Efežanima 2: 6 Mi smo u Njemu, On je na nebu. Fizički smo na zemlji, ali duhovno smo s Njim, duhovni deo našeg bića je s Njim na nebu! Odmara se s Njim, sa Isusom? Bog sedi gore i smeje se svojim neprijateljima, jer On zna početak i kraj! Mi smo POBEDNICI! Naša je pobeda već unapred ispisana, naravno, ako dopustimo Bogu da uradi svoj deo, ako se ne trudimo da „pomognemo“ Bogu, požurimo stvari, isteramo pravdu i pokažemo, MI pokažemo ljudima, kako su u krivu. Biblija kaže da je Isus došao na zemlju, uradio svoj zadatak, doneo Jevanđelje, platio za naše grehe i onda je otišao da sedne pored Oca jer je On uradio svoj deo. Toliko možemo i mi da uradimo: mi ćemo uraditi šta možemo, a ostalo će Bog. Svako radi svoj deo. Recimo, imate prijatelja kog godinama tešite, slušate, objašnjavate, vrtite se u krug s istim problemima, postavljate jastučiće kad pada, dajete ruku kad ustaje, ali sve je isto. Taj neko se ne menja, ne želi da se promeni, samo uzima od vas a ne daje ništa. Šta onda? Povucite se. Idite na odmor. Vi ste uradili svoj deo, Bog će uraditi svoj. Vi ne možete više ništa da uradite! Moramo znati kad smo završili, kad je naša sezona s tom osobom gotova. To ćemo znati kroz molitvu i Reč. Mnogo proučavam molitvu jer o tome ne znam dovoljno. Mnogo moram da proučavam na ovu temu, jer mi je glava tvrda i dan danas ne shvatam težinu i jačinu molitve. Molitva je prva rečenica moje odbrane kad me ljudi napadaju. Neko sam ko voli da pomaže, ispravi, pokaže, odgovori, ali nekad se iscrpim jer su ljudi nezahvalni, jer nekima nije dosta to što radim, samo kritikuju i pljuju. I onda mi ne bude pravo. Prvi poriv je da im „ja pokažem di se tele veže“, ali ne. Umesto toga, poučena iskustvom Božijim, molim se i čekam da me On brani. Ne moram to ja da radim. Sedite. Moramo naučiti da se odmorimo u Njemu. Ne odmaramo kad brinemo, kad smo frustrirani sa sobom. Joj kako sam zbog toga patila, pokušavala da promenim sebe, Dejva, decu, službu, sve dok se nisam suočila sa smrću. Koliko vas trčka oko iste planine a ništa se ne menja? Najstrašnije i najstresnije je raditi i truditi se oko nečeg, oko čega u stvari ne možete ništa da uradite ili promenite. Nek vam duša ode na odmor. Kad naučimo da sedimo, moramo naučiti da stojimo protiv đavola, ali iz pozicije dok nam se duša u Gospodu odmara. Moramo znati red, ne smemo da preskačemo stepenice. Na prvom mestu morate znati da vas Bog voli bez zadrške, bezuslovno. Da li smo svesni toga? Njegova Reč isceljuje našu dušu, daje nam sigurnost, daje nam snagu i pomaže da ne živimo u strahu. Imate ljude koji su u velikim službama koji nisu svesni da ih Bog voli, a to je teška lekcija. Nemojte se prihvatati velikih stvari dok niste potpuno sigurni u Njegovu ljubav. Moramo voleti sebe, to je druga stvar. Ne možeš voleti druge, dok ne počneš da voliš sebe. Ja sam išla na svakakve seminare da nuačim kako da postim, isterujem đavola, propovedam, ma svašta nešto. I eto mene: nesigurna, ogorčena, s lošim stavom, daleko od Božijih rezultata, ali sam isterivala đavole. Glupost. Nisam imala pojma šta je ljubav i šta su plodovi ljubavi. Jako sam se trudila da volim ljude a što sam se više trudila, više nisam mogla da ih podnesem. Plakala sam pred Bogom i pitala šta više nije uredu sa mnom? Nisam znala da hodam u ljubavi, jer nisam primila Božiju ljubav koja je isceljujuća. Nisam volela sebe! Ne možete dati ono što nemate. Ako neko ne voli sebe, ne može voleti ni druge. Ne, ne. Ne možemo preskakati stepenice. Pre nego što naučimo da se borimo s đavolom, bolje da naučimo kako da se odmorimo u Njemu. Izlazak 14: 9 – 14 Šta ćemo da uradimo, plakali su Mojsiju? Mojsije se molio a evo šta Bog kaže u 14. Stihu! Kakav odgovor. Držite se mira ( egipćani su iza vas a crveno more pred vama ) a Bog kaže: odmorite se... U kakvo Crveno more vi gledate? Kakva vas vojska juri? Odmorite se u meni, jer bitka nije vaša nego moja, a tako je pobeda zagarantovana. Rimljani 16: 20 Amin. Bili biste mnogo srećniji i mnogo češće pobeđivali kad biste u momentima napada ostali mirni i hladne glave, kad biste odbili da trčkate unaokolo kao muve bez glave objašnjavajući se, pravdajući se, isterujući pravdu, štiteći sebe kao da vas nema ko da štiti? Kad biste odbili brigu i analiziranje preko svake mere. Samo se treba prepustiti Bogu i verovati kako nas On vodi. Ovo je zadnji dan brige, od danas uživam. Prevela: Biljana Tasić Knežević














