Strpljenje i odanost (vernost)

Šta bi se desilo da Bog nije strpljiv sa nama? Ili, šta bi se desilo da se ne drži svojih obećanja? Hvala Njemu, nije takav, strpljiv je i drži se svojih obećanja. Isto tako, On od nas očekuje da se i mi ponašamo shodno činjenici da smo Njegova deca.

Da li vam je teško da čekate na nešto? Danas ćemo pokušati da pričamo o tome da i čekanje može da se uživa!

Plod duha je strpljenje, dobrota, odanost, radost, pravednost, ne pamtiti zlo. Ima mnogo različitih načina da vidimo Njegovu ljubav. Milost je jedan od najvećih darova koje dobijamo, a isto tako je treba i dati dalje.

Strpljenje i odanost su takođe plodovi. 
Ljubavi je strpljiva. Nismo dobri u čekanju, mi bi smo voleli sve instanst. Hod sa Njim je vrlo spor prevoz, nema aviona s Njim ili nekog drugog prevoza, nego govorimo o hodu s Bogom, hodu u ljubavi. Ako ćete hodati s Njim, moraćete da čekate i prekaljujete se.

Znate danas ima mnogo kukavica hrišćana. Ima i lavova hrišćana koji se neće odreći Hrista. Danas imamo mentalitet „ormara“: religija je privatna stvar, sve je privatno. No, dajte mi jedan primer u Hristovom životu gde komunicira tako nešto?

Najbolja stvar koju možemo da uradimo je da izađemo u svet i ponašamo se onako kako treba. Nemojte s hrišćanima biti jedno,a s nevernicima drugo. Uvek budite isti. Hrišćani koji pokazuju plodove duha. Skinite sve oznake hrišćanstva sa sebe, kojima pokušavate da impresionirate druge. Počnite da živite Hrista, počnite da pokazujete plodove.

Mnoga će nam se vrata otvoriti da podelimo zašto imamo nadu, ako to želimo.

I Korinćanima  13: 7, 8

Koliko vas je proučavalo ljubav u hodu s Njim? Ako se posvetite proučavanju prosperiteta pre ljubavi, imaćete novca ali nećete biti srećni.

Kaliko nam život postaje lakši i lepši kad se odlučimo da verujemo u najbolje. Čak i ako neko ima pogrešan motiv, a ja odlučim da verujem najbolje, ja ću i dalje biti srećna, a ako budem sumnjičava prema svemu, biće mi teško. Moramo naučiti „kako da patimo“ strpljivo. Bog nas poziva na izdržljivost.

Samokontrola nije naš neprijatelj nego prijatelj. Samokontrola je ljubav, strpljenje, vera. Bilo bi glupo da ne pričam na ovu temu, ako već govorim o ljubavi. Na koncu, ništa od plodova ne bi funkcionisalo da nema samokontrole. Bog je u nas stavio seme samokontrole, imamo sve što nam treba, samo je pitanje da li ga koristimo, da li nam je razum obnovljen tako da shvatimo poruku.

Strpljenje je seme koje raste samo pod iskušenjima. To ne znači samo da možemo da čekamo, nego i kako se ponašamo dok čekamo, da li čekamo strpljivo, izdržljivo? Nestrpljenje je najveća slabost s kojom sam morala da se suočim, jer ja sam brzak, sve brzo radim i volim brze ljude,  volim da radim i brzo i efikasno. No, Bog me je vodio kroz sporo. Dovodio mi usporene ljude, usporene saradnike, ma sve! Sve neki puževi. Danas sam strpljiva, ali ranije to nisam bila, bila sam grozna. U sekundi sam pokazivala svoje nezadovoljstvo.

Kušnje donose strpljenje, a iz mene su izvukle mnogo smeća pre strpljenja. Strpljenje je tu, u nama, kao malo seme. Sve kroz šta idemo ga razvija, i vremenom to postaje plod duha. Sve što nam se dešava, dešava se razlogom, najpre da upoznamo sebe. Zašto je sve ovo važno? Zato što svet mora da vidi plodove, ne samo lišće ili grane! Plodove.

Ljubav ne odustaje, zar vam nije drago zbog toga? Zar vam nije drago što Bog nije digao ruke od vas? On je istrajao s nama. Njegova ljubav je istrajna, ali istrajna zauvek.

Jakov 1: 2 – 4

Bog radi u nama. Ako ne pobegnemo od toga, onda bivamo bolji, razvijamo se u Hrista. Bog nikad nije odustao od nas, stoga, i mi treba da odustanemo od duha odustajanja. Mali broj ljudi je tako uporan, a treba nam to. Radite dok ne uradite, borite se dok se ne izborite. Nekad imam tešku publiku, religioznu, prevrću očima dok pričam ali ja od njih ne odustanem. Zasučem duhovne rukave i kopam, pričam, smejem se, objašnjavam, sve dok se ne pomere iz te svoje religiozne bare. Nismo pozvani da odustajemo, nego da se borimo. Nismo pozvani na „lako ćemo“, nego na „borimo se“! To je taj „drugi nivo“ koji spominjem uporno. Usput, moramo biti zahvalni i radosni, fini prema drugim ljudima.

Zašto mislimo da nam naši problemi daju dozvolu da budemo grozni prema drugima? Isus je imao mnogo takvih dana, pa se nije neprijatno ponašao prema drugima. Previše smo impresionirani sobom, previše sebi značimo, kako izgledamo, kako smo savršeni ili nesavršeni, imajući potrebu da nas drugi potvrde i kažu kako smo divni.

Nas izbace iz takta sitnice, a ne bi trebale. Kad bi pustili Bogu da radi u nama kako treba, bili bi smo vrlo zadovoljni, bez obzira šta imamo i šta nemamo. Bili bi smo zadovoljni svakom odlukom koju Bog donese, ne bi se bacakali, kukali, cimali ga za rukav. Uvek ovo kažem:“Možda nisam tamo gde sam htela da budem, ali bar nisam tamo gde sam ranije bila!“

Ja jako moram da pazim kako živim i kako se ponašam. Bog mi je jednom rekao:“Ti si javna osoba. Možeš mnogima da pomogneš ali mnogima i da odmogneš. To je velikaa odgovnorst!“ Mi nikad ne znamo šta će nam se isprečiti na putu do cilja, ali naš razum pre toga mora biti „montiran“ tako da razmišlja na pravi način.

Znate šta je s nama ljudima čudno? I šta nam u stvaro donosi nesreću? Mi imamo svoju ideju šta je čudo. Najčešće mislimo: čudo bi bilo onda kad bi Bog uklonio sve prepreke iz našeg života. A znate šta je za Boga čudo? Kad vi dođete do momenta da vam ništa više ni ne smeta. Ako sve mora da nam bude super i savšreno da bi bili srećni, po čemu se onda razlikujemo od sveta? Mi nismo taj svet iako živimo u njemu. Duh Sveti nas oprema za takav način ramišljanja i života. Želim da budem strpljiva. Potpuno. Možda nikad neću postići cilj, možda do kraja života neću uspeti, ali ću raditi na tome jer želim da budem srećna, zapravo srećna. Dosta sam godina provela nesrećna i nezadovoljna.

Znate zašto idemo oko iste planine opet i opet? Jer smo nestrpljivi, jer stalno nešto zvocamo, ništa nam ne valja, postanemo depresivni i cinični.

Luka 21: 19

Ako nemate strpljenja, živećete po emocijama, te emocije će vas kontrolisati. Želite da prevaziđete ovo? Onda učite da budete strpljivi. Ne želim ono što ja želim, nego ono što Njemu ugodno. Nas izluđuje ono što želimo a ne možemo da imamo. Želim ovo, želim ono, ako se to ne desi nisam srećna. Hoću, hoću hoću, želim!

Te nas stvari poseduju. Svi želimo da budemo kako smo zamislili, ali to nije realnost. Bog nam je obećao kušnje i patnje, obećao je da će ljudi prema nama biti nefer a da ćemo mi morati da ih volimo i poštujemo. Nestrpljenje nas poseduje kad smo neposlušni.

Bogu nije drago kad mi patimo, srećan je kad prođemo kroz nešto.

Strpljenje i odanost idu zajedno. Odana osoba kojoj možemo da verujemo. Budite odani Bogu i Bog će vam dati krunu života. Bogu je bitno da budemo odani.

Bog nam daje snagu da budemo radosni dok čekamo na Njega, da budemo strpljivi, odani i izdržljivi.

Prevela: Biljana Tasić Knežević

Nema komentara.
Ulogujte se da bi ste ostavili komentar.